Organizacija i upravljanje u zdravstvenoj njezi imaju ključnu ulogu u stalnom procesu poboljšanj kvalitete rada i zadovoljavanju potreba korisnika zdravstvenih usluga. Uobičajeno se pod pojmom korisnik zdravstvenih usluga podrazumjeva zdrav ili bolestan pojedinac koji je glavni subjekt u procesu liječenja ili promociji zdravlja. Kao takav on ima pravo na sudjelovanje u donošenju odluka (u konačnici odlučuje o samome sebi!),  s ključnom pretpostavkom da je dobro informiran i da zajedno sa zdravstvenim radnicima dijeli odgovornost za donijete odluke. Danas je u procesu poboljšanja kvalitete stavljen naglasak na stvaranje i očuvanje kulture  sigurnosti u zdravstvenim ustanovama. Upravo je zdravstvena njega područje rada koje je i „najkritičnije“ jer  predstavlja integrativno područje svih aktivnosti koje su vezane uz proces pružanja ukupne zdravstvene skrbi. Medicinska sestra jest, ili bi trebala biti medijator tih aktivnosti i o njenom znanju i sposobnosti integracije svih aspekata te skrbi ovisi sigurnost bolesnika. Istraživanja su pokazala da su tri čimbenika ključna u procjeni kvalitete rada medicinskih sestara: kvaliteta usluge, povjerenje i pouzdanost. Valja naglasiti da pravo na kvalitetnu zdravstvenu njegu ima svaki čovjek, a to pravo postaje osobito važno  danas, u vremenu ograničenih materijalnih resursa.

Zdravstvo je oduvijek bilo najosjetljivija djelatnost u ljudskom društvu, pa promjene u tom području imaju puno širi utjecaj na društvo u cjelini. Funkcioniranje zdravstvenih sustava ovisno je u prvom redu o ljudskim potencijalima: broju medicinskog i ne-medicinskog osoblja, razini njihove profesionalne stručnosti, načinima upravljanja, organizaciji i motivaciji.  Upravo je zbog toga oduvijek postojala  potreba za posebnim umijećima koja će osigurati harmonizaciju kompleksnih interaktivnih odnosa različitih interesnih skupina unutar zdravstvenih organizacija, a posebice odnosa sa korisnicima zdravstvenih usluga.

Uvriježeno je mišljenje da su korisnici usluga samo zdravi i bolesni  pojedinci, no u zdravstvenim radnim organizacijama postoji još jedna interesna skupina – zaposlrnici koji radeći ostvaruju svoj dohodak. Pogled na kvalitetu navedenih skupina može biti i najčešće jest - različit. Primjerice, liste čekanja na određene dijagnostičke ili terapeutske zahvate zdravstvenim radnicima mogu izgledati sasvim prihvatljivo, transparentno i opravdano,  dok bolesniku duže ili kraće čekanje može biti  stalni izvor frustracije.