Histologija je nauka o tkivima i načinu njihova rasporeda u ljudskom tijelu. Postoje četiri vrste tkiva i ona su izgrađena od stanica i međustaničnog matriksa. Nekada se smatralo da su oni odvojeni sastojci tkiva, no sve novija istraživanja dokazuju njihovu izrazitu međusobnu povezanost, drugim riječima, između stanica i međustaničnog matriksa postoji izrazito uzajamno djelovanje.Stanice i međustanični matriks čine kontinuirani sustav koji zajednički funkcionira na stimulanse i inhibitore.

   S obzirom da je stanica sitna, veliki napredak u spoznajama o stanici i tkivima pridonijelo je otkriće mikroskopa te se danas u histologiji najčešće upotrebljava svjetlosni mikroskop. Analiza tkiva nije moguća bez dobro napravljenog histološkog preparata a što uključuje fiksaciju tkiva, uklapanje i bojenje. Najčešće rutinsko obojenje je hemalaun eozin ( hemalaun koji boji jezgre plavo i eozin koji boji citoplazmu crveno).

   U tkivima i stanicama mogu se nalaziti različite tvari, a koje se na standardno obojenom preparatu ne  mogu razlikovati. U tu svrhu postoje dodatne specifične kemijske reakcije koje se primjenjuju i to su metode histokemije i citokemije. Danas postoje i metode imunohistokemije čije se metode baziraju na reakciji antigen – protutijelo i osobito se koriste  patologiji. U suvremenoj staničnoj biologiji važan je problem razumijevanje staničnih funkcija na molekulskoj razini, te se u tu svrhu upotrebljavaju tehnike na osnovi hibridizacije. Metoda se naziva hibridizacija in situ i primjenjuje se izravno na stanicama, tkivnim rezovima ili kromosomima zgnječenih stanica koje se mitotski dijele.